Trebao je to biti savr\u0161en de\u010dki izlet, nekoliko dobrih prijatelja, nekoliko motocikala i divlja, neukro\u0107ena ljepota zale\u0111a Clarencea koja se protezala pred nama. Zrak je bio svje\u017e, teren neravan, a obe\u0107anje avanture visjelo je u svakoj vijugavoj stazi i brdu prekrivenom busenom. Tamo vani, okru\u017eeni samo bukom na\u0161ih motora i prostranom ti\u0161inom planina, osje\u0107ali smo se slobodno. <\/p>\n\n
Cijeli dan smo jahali kroz neravan krajolik, uske staze koje su se vijugale preko rije\u010dnih korita i kroz gustu travu, onu koja mo\u017ee sakriti stijene dovoljno velike da vam upropaste dan. Dok je sunce po\u010delo polako zalaziti iza grebena, po\u010deli smo se vra\u0107ati u kamp, \u200b\u200bumorni ali zadovoljni, ve\u0107 razgovaraju\u0107i o pri\u010dama koje \u0107emo podijeliti te no\u0107i. Tada sam ga ugledao. <\/p>\n\n
Ispred mene, jedan od dje\u010daka le\u017eao je ra\u0161iren po tlu, a motor ga je nezgodno pritisnuo. \u010cak i iz daljine, mogao sam vidjeti da ne\u0161to nije u redu. Kad sam stigao do njega, bilo je jasno da je u jakoj boli. Udario je u skrivenu stijenu zakopanu u busenu, a udar ga je odbacio ravno u gusti grm trnja. Motor se sna\u017eno sru\u0161io na njega, a iskrivljena hrpa \u010dovjeka, metala i trnovitog grmlja stvarala je sumornu sliku. <\/p>\n\n
Nije trebalo dugo da shvatimo da je ne\u0161to slomio, vjerojatno vi\u0161e od jedne kosti. Ovdje vani, me\u0111utim, usred ni\u010dega, nismo mogli puno u\u010diniti. Teren je bio brutalan, s kilometrima neravnog zale\u0111a izme\u0111u nas i najbli\u017eeg komadi\u0107a civilizacije. Imali smo minimalno ubla\u017eavanje boli, nismo imali pravog na\u010dina da ga pomaknemo bez rizika od daljnjih ozljeda, a dnevna svjetlost je brzo nestajala. <\/p>\n\n
U takvim trenucima odluke dolaze lako. Nisam oklijevao, posegnuo sam za svojim osobnim lokatorom (rescueME PLB1) i pritisnuo gumb. Bio je to onakav ure\u0111aj za koji se nadate da ga nikada ne\u0107ete morati koristiti, ali kada vam zatreba, ni\u0161ta drugo nije va\u017eno. <\/p>\n\n
Svjetionik se uklju\u010dio, tiho \u0161alju\u0107i signal za pomo\u0107, odbijaju\u0107i se od satelita do centara za koordinaciju spa\u0161avanja. Iako smo znali da \u0107e pomo\u0107 sti\u0107i, ipak je bilo veliko olak\u0161anje \u010duti ritmi\u010dno udaranje helikopterskih lopatica dok se spasila\u010dka ekipa pribli\u017eavala. <\/p>\n\n
U divljini, daleko od pomo\u0107i, stvari se mogu promijeniti u trenutku. Ali uz pripremu, pravu opremu i prave ljude spremne reagirati, katastrofa mo\u017ee postati pri\u010da o spa\u0161avanju. <\/p>\n\n
<\/p>\n\n